Donje Bare

Uputstva za put

Доње Баре

Donje Bare je jedno od zelengorskih „gorskih očiju”, bistro, tamnoplavo jezero u Nacionalnom parku Sutjeska, u podnožju Tovarnice, ispod vrha Planinica. Severoistočno se pružaju planinske livade s malim močvarnim barama, a od svih zelengorskih jezera ovo je najbliže Tjentištu.

Kako je nastalo

Izvori hrane jezero s više strana, neki podzemnim kanalima, a jedan od najvećih izbija na zapadnoj obali. Zimi se jezero zaledi, a kraj oko njega prekrije sneg.

Istorija

Tito je ovde dao da se sagradi lovačka vila, a ostaci kolibe koju je koristio stoje blizu jezera, nedaleko od novijeg lovačkog doma. Donje Bare je i spomen-mesto partizanima koji su se u Drugom svetskom ratu odupirali većoj i jačoj nemačkoj vojsci.

Priroda

Jezero je pojilo za divlje životinje parka. Na Zelengori žive mrki medved, vuk, divlja svinja, jelen i divokoza, a iznad njih krstare surovi orlovi i sivi sokolovi. U jezeru živi kalifornijska pastrmka, koja nije autohtona.

Poseta

Kupanje

Nema pouzdanih podataka

Saveti

Od Tjentišta pređite most na Hrčavki i 4–5 km dalje skrenite s asfalta; jezero je oko 20 km puta od Tjentišta. Put može biti loš i često je potrebno terensko vozilo. Park naplaćuje ulaznicu. Iznajmljuje i kolibu kraj jezera, s dve spavaće sobe, dnevnom sobom s kaminom, kuhinjom i kupatilom i izvorom iza kuće, ali bez struje. Na jezeru nema kafića ni restorana, pa ponesite hranu; najbliži su na Tjentištu.

Kratka, laka šetnja vodi do vidikovca Borić na ivici kanjona Sutjeske, s pogledom na Maglić, Volujak i šumu Perućicu. Gornje Bare je nekoliko kilometara severozapadno, kroz gustu šumu. Uobičajena celodnevna tura, od oko osam sati i pogodna za početnike, prelazi preko Uglješinog vrha i vraća se ovde. Sneg se zadržava do sredine proleća, a zimsko planinarenje samo je za iskusne planinare. Voda je veoma hladna i leti, a uređenog kupališta nema.